ZAŠTO FANTASY?

Piše: Petra Valković­

Jedno od najčešćih pitanja otkad čitam, a pogotovo otkad pišem je – „Zašto baš fantasy? To je sve ono izmišljeno, neozbiljno.“ Izvlačim imaginarnu kartu iz rukava i uzvraćam protupitanjem „Jeste li ikad pročitali ijedno djelo tog žanra?“ Odgovor najčešće bude niječan. Ako niste nikada niti zavirili u jednu takvu knjigu, kako možete tvrditi da je to neozbiljno? Ono „izmišljeno“ me posebno zabavlja jer gotovo svi romani su, vjerovali ili ne, izmišljeni. Produkt nečije mašte. To što je radnja smještena u realno vrijeme i mjesto ne mijenja tu važnu činjenicu. U jednom MasterClass članku na internetu naišla sam na ovu rečenicu – „Dok svaka vrsta pisanja zahtijeva maštu, fantasy je igralište za one koji žele pogurati granicu svoje dalje.“

U tome je cijela poanta ovog žanra. Guranje granica mašte. To nije nimalo laka i neozbiljna stvar. Oblikovanje nečega što ne postoji u nešto što izgleda stvarno i uvjerljivo u umu čitatelja. Stvaranje raznovrsnih svjetova sa svojim pravilima, zakonima, koji slijede vlastitu logiku koja se ne mora nužno poklapati i slagati s onom nama poznatom, ali treba biti smislena i konzistentna kroz cijelo djelo. U tu se mješavinu dodaju likovi sa svojim osobnim ili vanjskim borbama i događanja koja pokreću radnju i možemo krenuti. Na stranu postojanja natprirodnih elemenata i bića, dobra priča je ono što privlači svakog čitatelja bilo kojeg žanra. To je ono što je zbilja i jedino važno. Ono što vas uvuče unutra i ne pušta. Podvrsta fantasyja ima valjda koliko i onih metal glazbe i svatko može pronaći nešto za sebe, od visoke fantastike do one koja se jedva razlikuje od stvarnog svijeta.

Fantastika ili njeni elementi prožimaju se kroz čovječanstvo od samih početaka, od najranijih priča uz vatru, preko raznih mitologija, folklora, književnih djela kroz povijest do bajki koje smo slušali i čitali kao djeca. Nekada se iznenadim kada čujem ljude koji kažu da to nije za njih, da nemaju mašte, da ne znaju kako se to čita. Mašta nam je usađena, sanjarenja su nam usađena. Kao djeca vjerovali smo u bajke. Ako i nismo, shvaćali smo kako one funkcioniraju. Kao pouka, kao zabava, kao utjeha, kao posljednje riječi prije sklapanja snom otežalih očiju. Nije li to nešto prekrasno? Nije bilo važno jesu li istinite ili nisu, samo da su tu i da postoje.

Upute za čitanje su kao i za svaku drugu knjigu: otvorite i čitajte. Pustite nek' vas odvede na mjesta na kojima niste bili, u široka prostranstva nepoznatog u kojima ćete možda ponovno susresti svoju mlađu verziju i mahnuti joj kao starom prijatelju. Nemojte odustati od cijelog žanra ako vam se jedna knjiga nije svidjela. Kopajte i čitajte dalje. Dajte novu priliku. Tražite mrvu začudnog koja će vam odgovarati. Ako niti nakon toga ne uspijete, vjerovat ću vam na riječ kada kažete da nije za vas jer svatko ima svoje žanrove koje preferira. Ako vas (i)pak uhvati fantasy „bubica“, duge vam i široke police knjižnica i knjižara. Dobro došli u klub. Ne znam još dijele li se majice, ali družinu za putovanje ćete naći. Možda nas je manje, ali nas ima.